Manastir Naupara

  • Manastir-Naupara-zapadna-strana-ulazManastir-Naupara-zapadna-strana-ulaz
  • Manastir-Naupara-jugoistocna-strana-panoramaManastir-Naupara-jugoistocna-strana-panorama
  • Manastir-Naupara-zapadni-i-severni-ulazManastir-Naupara-zapadni-i-severni-ulaz
  • Manastir-Naupara-jugoistocna-stranaManastir-Naupara-jugoistocna-strana
  • Manastir-Naupara-kupolaManastir-Naupara-kupola
  • Manastir-Naupara-severozapadna-stranaManastir-Naupara-severozapadna-strana
  • manastir-Naupara-ikonostas-i-posetilacmanastir-Naupara-ikonostas-i-posetilac
  • Manastir-Naupara-vodicaManastir-Naupara-vodica
  • Manastir-Naupara-novi-konakManastir-Naupara-novi-konak
  • Manastir-Naupara-stari-konakManastir-Naupara-stari-konak
  • Manastir-Naupara-ribnjakManastir-Naupara-ribnjak

Kulturna Dobra - kategorija: Spomenici kulture i Spomenici kulture od velikog značaja

Profil
Profil
Fotografije
Kako stići
Komentari
Slične objave
  • Manastir Naupara nalazi se u istoimenom selu na petnaestak kilometara od Kruševca. Na putnom pravcu prema Brusu, skretanjem levo u selu Gornji Stepoš, asfaltni put dužine oko 4 km vodi do dvorišta manastira. Nastavkom puta na račvanju ispred samog manastira stiže se do obližnjeg, lepo uređenog izletišta. Manastir i izletište krajnje su tačke dokle se može stići putem. Alternativni put jednake dužine prolazi kroz pitoma podjastrebačka sela Golovode i Lomnicu.

    Naupare je danas ženski manastir i pripada Eparhiji kruševačkoj Srpske pravoslavne crkve. U dvorištu manastira nalazi se crkva posvećena Rođenju Presvete Bogorodice. Crkva je, zajedno sa neposrednom okolinom, stavljena pod zaštitu države 1949. godine, a manastir Naupara utvrđen za nepokretno kulturno dobro od velikog značaja 1979.

    Manastir Naupara – legende

    Legenda kaže da je crkvu izgradio mlađani sin kneza Lazara, budući despot, Stefan Lazarević. Dok se u Kruševcu gradila Lazarica Stefan je, dovlačeći kamen sa Jastrepca, birao najbolje komade za “svoju” crkvu. Kada je knez Lazar kasnije došao da vidi već gotovo zdanje, uzviknuo je u oduševljenju “kako ti na um pade da ga kradom sagradiš”. Otuda, navodno i ime manastira.

    Ostale priče o nastanku imena ovog mesta su jednostavnije. Jedna kaže da je izvesno vreme u manastiru bila kovnica novca, pa je narod govorio da se tu prave “nove pare”. Druga govori o tome da se gradnja često prekidala zbog nedostatka novca. Ovo stoga što je Stefan podizao hram bez znanja svoga oca. Glavni izvođači radova, vlaški neimari, tada bi zastajali sa poslom govoreći “naupare” (nema para).

    Četvrta legenda pripoveda o zakopavanju riznice kneza Lazara na ovom mestu pred odlazak na Kosovo. Tada je navodno rekao “Ko se vrati sa Kosova nek su mu na um pare”. Ova verzija svakako nije verodostojna kada se sagleda redosled događaja. Ime mesta se pominje već 1382. godine u povelji kneza Lazara kojom se utvrđuje pripajanje Naupara posedu manastira Drenča. Odlazak na Kosovo usledio je sedam godina kasnije.

    Manastir Naupara – istorija

    Polazeći od pomenute povelje i ostalog dostupnog istorijskog materijala može se zaključiti sledeće. Crkva je najverovatnije građena u osmoj deceniji XIV veka i završena 1381. godine. Bila je to pridvorna crkva srpskog velmože – osnivača Naupara, monaha Doroteja i njegovog sina Danila. Svetovno ime monaha Doroteja je nepoznato, a sin Danilo postao je kasnije srpski Patrijarh. Pod imenom Danilo III bio je arhiepiskop pećki i patrijarh srpski od 1390. do 1396. godine. Takođe i srpski srednjovekovni pisac. Pohvalno slovo o knezu Lazaru je među najlepšim književnim delima toga doba.

    Za oca Doroteja je poznato da je bio ktitor manastira Drenča kod Aleksandrovca. Ovom manastiru je, pored ostalih velikih poseda, ostavio i ”dvor sa pridvornom crkvom u Naupari” (od tada – manastir Naupara).

    Uz pomoć dvora kneza Lazara manastir je brzo napredovao. Ali, kada su Turci osvojili Kruševac i okolinu, 1454. godine, manastir je znatno porušen. Tokom vekova bez krovnog pokrivača fresko-slikarstvo je izgubljeno. Pojavilo se samo nešto fragmenata tokom restauracije koja je rađena od 1992. do 1995. godine.

    Za vreme Prvog srpskog ustanka sveštenik Bogdan Miletić dobio je dozvolu da očisti crkvu i u njoj pričešćuje narod. Tu se na manastirištu 1805. g. pričestio i vožd Karađorđe sa svojom vojskom.

    Obnova manastira

    Današnji oblik manastir Naupara je dobio potpunom obnovom 1835. godine. Po nalogu kneza Miloša Obrenovića, obnovu su sprovela braća Stojan i Aleksa Simić. O ovome svedoči natpis na kamenoj ploči iznad ulaza u crkvu. Braća Simić su bili uticajni političari i bogati poslovni ljudi toga doba. Jedan od objekata u njihovom vlasništvu bila je i tzv. Kuća Simića u Kruševcu, danas zaštićeno kulturno dobro od velikog značaja. Braća su prenela u hram sasude, zvona i knjige iz Lazarice, a Lazarici su poklonili nove koje su doneli iz Rusije.

    Od bogate riznice nije takoreći ništa sačuvano. U vreme Prvog svetskog rata manastir je opljačkan, a starešina odveden u zarobljeništvo. Za vreme Drugog svetskog rata manastir je ponovo opljačkan, a veliki deo zgrada i imanja zapaljeno. Posle rata oduzeto mu je preko hiljadu hektara manastirske imovine.

    Godine 1950. manastir Naupare pretvoren je u ženski manastir kada je u njega prešao jedan deo sestrinstva iz manastira Divljane.

    Manastir Naupara – arhitektura

    Po arhitekturi manastir Naupara liči na nešto ranije sazidanu Crkvu Lazaricu u Kruševcu i predstavlja spomenik moravske graditeljske škole.

    Osnova je u obliku sažetog trikonhosa. Iznad središnjeg prostora se uzdiže kupola, koja se oslanja na stubove, na visoko izdignutom kockastom postolju. Nad pripratom (prednjim delom hrama) se uzdiže kula, koja je verovatno korišćena kao zvonik. Priprata je punim zidom odvojena od naosa. Crkva je zidana grubo obrađenim kamenom , a pretpostavlja se da je cela građevina preziđivana. Na spoljnim zidovima vidljivo je sedam horizontalnih podela.

    Na jednostavno obrađenoj fasadi nalaze se bogato ukrašene kamene rozete, najlepše u celoj ovoj grupi srednjovekovnih spomenika. Lepotom i monumentalnošću izdvaja se gornja od dve rozete na zapadnoj fasadi. Rozete na ostalim zidovima crkve sa lučnim prepletima iznad njih i samostalno, zajedno sa prozorskim otvorima čine vertikalnu podelu zidova.

    Unutrašnje uređenje

    Tokom istraživačkih radova 1992. otkrivena su dva sloja fragmenata zidnog slikarstva. Vreme izrade živopisa se procenjuje na kraj XIV i početak XV veka. Uočava se i nekoliko manjih scena koje potiču iz XIX veka. U kupoli su postojale predstave proroka, jevanđelista i Hrista Pentokratora (Svedržitelja). Na svodovima i bočnim apsidama bile su raspoređene slike Velikih praznika, a u pevnici Sveti ratnici. U jednom uglu prednjeg dela crkve vidljivi su delovi ktitorske kompozicije. Nad ulazom u naos je predstava Bogorodice sa Hristom.

    Postojeći ikonostas potiče iz vremena Miloša Obrenovića i nema veće umetničke vrednosti.

     

     

  • No Records Found

    Sorry, no records were found. Please adjust your search criteria and try again.

    Google Map Not Loaded

    Sorry, unable to load Google Maps API.

  • Napiši komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *