APT Čkalja – Bure baruta

  • bure-baruta-posterbure-baruta-poster

Događaji - kategorija: Pozorišne predstave

Sadržaj
Sadržaj
Fotografije
Kako stići
Komentari
  • Bure baruta – APT Čkalja
    Izvod iz kritike:
    Predstava “Bure baruta” APT “Čkalja”, u maestralnoj režiji mladog reditelja, producenta i glumca Ivana Bogićevića, je događaj koji nesumnjivo ima polivalentan značaj, kulturološki, društveni, umetnički i duhovni, za čitavu građansku javnost Kruševca. Ono što je decenijama, činilo se, bilo neostvarivo zbog negativnih kulturnih tendencija i negativne društvene selekcije, mladi umetnici, članovi Amaterske pozorišne trupe “Čkalja”, uspeli su da prikažu u punom sjaju i otvorili vrata nade da Kruševac ima potencijala i kapaciteta za talente i kulturne delatnike, bilo mlade, bilo starije, koji su godinama svoje umetničko iskustvo i znanje, čuvali samo u svojim sobama, glavama i dušama.
    Već sama činjenica da je na sceni bilo više od 20 umetnika (glumaca, muzičara, pevača) ukazuje da je njihov entuzijazam i želja da se umetnost izvuče iz kaveza, pobedio sujetu, rezigniranost i apatiju koje su decenijama bile “zaštitni znak” na kulturološkom polju Kruševca.
    Ova sabornost mladih ljudi, simbolično je prikazana u završnoj sceni predstave, u kojoj hor izvanrednih devojaka, vila ili anđela, peva pesmu iz “Sabirnog centra”, ali koja ima i dublji kontekst oproštaja 7 smrtnih grehova, personifikovanih u 7 likova koji čekaju u predvorju pakla.
    Ovo je i jedna od osnovnih karakteristika rediteljskog postupka Ivana Bogićevića koji je veoma promišljeno i višeslojno gradio i kompoziciju predstave, ali i svaku scenu posebno. Naime, ova višeznačnost gotovo svakog detalja, koja je rezultirala sinergijom spoljnih efekata i dubokih unutrašnjih značenja, nagoni gledaoca da predstavu odgleda više puta kako bi uhvatio sve niti zapletene u mreži realnosti i metafizike.
    U svakoj sceni prikazan je po jedan smrtni greh, personifikovan u 7 likova, koji na kraju stradaju, ali njihovo stradanje ostvareno je u maniru “otvorenog dela”, gde reditelj ostavlja gledaocu mogućnost učitavanja sopstvenih sadržaja, kao i slobodnu igru uobrazilje, što je, prema Kantu, jedna od osnovnih ciljeva recepcije umetničkog dela.
    Ono što čini još jednu vrednost Bogićevićevog postupka jeste činjenica da se nije oslanjao na senzacionalizam, bilo scenografski bilo koreografski, već je snagom duha uspeo da jednu od najznačajnijih religijskih, i uopšte uzev, univerzalnih ljudskih tema, izvuče iz dubina nesvesnog i otelotvori ga na pozornici.
    Osim toga, Bogićević je uspešno realizovao još jedan bitan elemenat originalnosti umetničkog dela, ostvarivši Jausov “prevaren horizont očekivanja” u tom smislu što očekivanu brutalnost u maniru moderne drame “Right into your eyes”, predstavlja na krajnje suptilan način, čime, obrnutim putem, kroz smiraj a ne putem klasičnog agona, gledaoca dovodi do katarktičkog osećanja. Ovaj paradoks, blizak Beketovoj poetici drame, gde se umesto kulminacije primenjuje postupak kumulacije, predstavu u celini čini otvorenim delom, koje ne daje odgovore, već postavlja pitanja simbolično prikazana, prema hrišćanskom učenju u jabuci razdora ili, po srpskoj mitologiji, simbolu života. Budući da je vezivno tkivo 7 disparatnih scena upravo jabuka čija konzumacija prethodi izvršenju greha, dijapazon mogućih tumačenja drame od jabuke kao simbola smrtnog greha ili života kroz praštanje je zaista ogroman.
    Dr. Ana Marković
  • No Records Found

    Sorry, no records were found. Please adjust your search criteria and try again.

    Google Map Not Loaded

    Sorry, unable to load Google Maps API.

  • Napiši komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *